"BIO JE OBIČAN DAN, POZDRAVIO SAM SE S ANGELINOM..." Potresna ispovest oca devojčice ubijene u Ribnikaru: "Videli smo suzu u njenom oku, pričali joj, molili se"
Deca su se pripremala za školu a roditelji su ih dovodili, niko nije ni slutio da će se tog jutra videti poslednji put. Oni su tog jutra poslednji put delili užinu sa svojim drugarima i grlili svoje najmilije. Otišli su u instituciju koja bi trebalo da bude najbezbednije mesto, a bila je mesto njihovog stradanja. Tog jutra, 13-ogodišnji dečak, poneo je dva očeva pištolja i nakon što je zvono označilo početak prvog časa, iz svog ranca, umesto knjiga, izvadio je očev pištolj i krenuo nasumično da puca na sve koji su mu se našli na putu.
Otac Angeline Aćimović ispričao je potresnu ispovest za emisiju "Crna hronika" na Kurir televiziji.
"Početak dana je bio kao i svaki drugi"
- Dan je bio kao i bilo koji običan dan, ja sam krenuo na posao, sa Angelinom sam se na kratko pozdravio jer je žurila u školu. Imali su neko fotografisanje koje je bilo predviđeno tog dana. Tog pozdrava se dobro sećam, bilo je oko pola 8 ujutru. Nakon 15-tak minuta, maksimalno 20, dobio sam informaciju od supruge čija je prijateljica videla u medijima za pucnjavu u školi. Ona je i čula pucnje jer ne živi daleko, ali niko, uključujući i nju, nije mogao imati predstavu da se to čuje iz škole. Kada sam čuo za to, krenuo sam da zovem svoju ćerku preko telefona ali ona se nije javljala, više puta sam pokušavao i kada nisam uspeo da je dobijem, shvatio sam da tu nema više čekanja - rekao je Anđelko Aćimović i dodao:
- Odmah sam seo u automobil i dojurio do škole. Ne znam kako sam sve to uradio, bio sam u stanju šoka. Nakon tragedije, ono se nastavilo, opisao bih to kao da hodate, ali ne živite, nemate osećaj da ste živi. Vi ste prosto u drugom stanju i ne možete da prihvatite to, imali smo nadu do poslednjeg trenutka iako smo znali da je povreda ona koja se ne preživljava. Išli smo u bolnicu više puta dnevno i uvek su nam izlazili u susret. Ona je bila u šok sobi sa ostalom decom i bila je u komi, mi smo za to vreme razgovarali sa njom, ne znam da li nas je čula dok smo joj pričali ili ne. Ipak, videli smo suzu u njenom oku u jednom trenutku, molili smo se i pričali smo joj pričice. Imali smo nadu ali bilo je mnogo teško - objasnio je Aćimović.
"Mogla je da postigne mnogo"
Aćimović objašnjava da je Angelina bila veoma kreativna ličnost, sama po sebi, bez njihove zasluge. "Posedovala je izuzetnu dobrotu, nikada nije želela da povredi bilo koga, stvarno je bila osoba sa puno darova. Kada je ona bila tu, osećala bi se sreća i toplota koja je zračila iz nje i to bi se prenosilo i na nas, ona je u životu mogla da postigne jako puno. Bila je talentovala za dosta stvari." Objasnio je on drhtavim glasom, jedva zadržavajuči suze.
- Tog 3. maja, dobili smo dojavu da se dogodila pucnjava u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", to je bilo oko 8 i 45 minuta, ja sam na licu mesta bio već u 9. Niko nije mogao ni da nasluti šta se dogodilo. Svi mi smo mislili da je lažna vest ili da niko nije povređen. Dok smo stajali ispred škole, dobili smo informaciju da unutar nje leže mrtva deca. Niko nije mogao da poveruje u to, i dalje smo želeli da to bude laž.Polako su građani i novinari počeli da se okupljaju posle škole. Bilo je jako puno ljudi, zatim smo saznali koliko tačno dece je ubijeno i koliko je ranjeno - objašnjava Pavle Ivković, novinar Kurira koji je tog jutra izveštavao sa mesta događaja.
Kako kaže, u narednom, vrlo strašnom trenutku, počeli su da dolaze roditelji koji su tražili svoju decu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs